Zulfo Salihović, predsjednik Organizacionog odbora „Marša mira Srebrenica, Odžak, Vukovar 2017“: Na putu do Vukovara...

Avaz.ba
18.11.2017 21:30

Foto: Salihović: Umorni, ali to je ništa spram nijeta s kojim smo krenuli

Subota, 11. novembar : Žuljevi nas usporavaju

U utorak smo krenuli iz Potočara i evo nas u Nezuku. Prošli smo istim onim putem kojim smo prošli i 1995. godine. Doduše, jučer smo odmarali. Načelnik Sapne i njegovi saradnici su nam bili na usluzi. Oko sedam ujutro krećemo prema Tuzli. S nama su i Nihad Alić, predsjednik Udruženja „Koraci mira“ iz Odžaka, i njegovi prijatelji. Riječ je o ljudima koji već sedam godina učestvuju u srebreničkom „Maršu mira”.  

Teško je pješačiti asfaltom, a na putu do Vukovara nas upravo vodi asfalt. Fatiha i cvijeće za ubijene Zvorničane ukopane na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji. Dočekuje nas Ahmet Grahić i članovi boračkih udruženja iz Kalesije. Prilično smo umorni. Kafa i osvježenje u Kalesiji u organizaciji općinskog načelnika i njegovih saradnika. Ne smijemo dugo ni odmarati, valja stići u Tuzlu. Prolazimo tunel u Čaklovićima, mnogima žuljevi usporavaju hod.

Nešto poslije 16 sati stižemo u gradu. Preumorni... 40 kilometara pješačenja je danas iza nas.. Jedan broj učesnika spavat će u mojoj kući, a za jedan broj smo osigurali spavanje u lokalnom prenoćištu. Kuhar Bajro Smajić iz Odžaka nas prati cijelim putem i evo nas dočekuje s večerom. Hvala Bajri, ali i svima koji su svojim donacijama pomogli da imamo redovne obroke kao što su Rijaset IZBiH, kantonalni i federalni ministri i vlade, udruženja....

Nedjelja, 12. novembar : Sjećanja na golgotu Srebrenice

Mišići pomalo bole, ali nastavljamo put. Žrtve Vukovara su zaslužile naš pijetet. Nakon polaganja cvijeća na mezarju na Slanoj Banji i na Kapiji, negdje poslije devet krećemo prema Srebreniku. Jadranka Duraković i dr. Sead Jamakosmanović sve su učinili da nas ekipe Crvenog križa prate tokom puta kroz Tuzlanski kanton. Suljo Čakanović zvani Doktor, medicinski tehničar iz Srebrenice, pratio nas je na putu kroz RS. Stižemo u Srebrenik negdje prije 16 sati. Iza nas je 36 kilometara asfalta. Bolni tabani, raskrvavljeni žuljevi, ali ništa ne može umanjiti radost susreta s našim ratnim komandantom Naserom Orićem.  

Tu je i Beli, predsjednik RVI TK, predstavnici drugih boračkih organizacija, potpredsjednik RS, ministri u Vladi FBiH, Fatiha i cvijeće za šehide i poginule borce Srebrenika. Načelnik Nihad Omerović čini sve da se u Srebreniku osjećamo kao u svojoj kući. Ponovo prisjećanje na ratnu golgotu Srebrenice, na saborce i prijatelje kojih više nema. Ubijalo ih je isto oružje koje je četiri godine ranije ubijalo i građane Vukovara. Velika je emocija koja veže Srebrenicu i Vukovar. Valja ujutro poraniti.

Ponedjeljak, 13. novembarStižemo u Gradačac...  

Kiša nas prati cijelim putem do Gradačca. Zahvaljujući pomoći Civilne zaštite FBiH i nesebičnosti njihovog direktora Fahrudina Solaka, imamo kabanice koje nas štite od kiše. Noge pomalo popuštaju, ali stižemo u Gradačac dovoljno rano da obiđemo mjesta gradačačkih bitaka - legendarni oklopni voz, kao i novosagrađeni spomenik ljiljanu na Banderi. Sjećam se kako smo u ratnoj Srebrenici doživljavali vijesti o teškim okršajima na gradačačkom ratištu. Bakir Ahmetašević, vlasnik restorana na Kuli, osigurao nam je prenoćište. Hvala mu u ime svih učesnika. S nama na večeri su predstavnici boračkih udruženja iz Gradačca, ali i predstavnici općinske vlasti, baš kao i u Srebreniku i Sapni. I ovdje je načelnik općine pokazao svoje gostoprimstvo.

Inače, cijelim putem do sada, osim nas 12 koji smo stalni pješaci, redovno nam se, iz poštovanja prema žrtvama Vukovara, priključuju i drugi građani koji prepješače po nekoliko kilometara.

Utorak, 14. novembar : U Odžaku... 

Svako vrijeme ima ljude bez čijeg prisustva se događaji slabije pamte. Tako je i kod nas iz Srebrenice. Nijedan „Marš mira“ za Srebrenicu nije mogao proći bez legendarnog Muhizina Omerovića Đileta, Munira Habibovića Munje, Sulje Čakanovića Doktora... I na ovom putu ova trojica su damar grupe. Rano krećemo prema Modriči. Iz objektivnih razloga, učesnike na putu kroz RS do ulaska na područje općine Odžak prevozimo vozilima. U Odžaku nas dočekuju građani, predstavnici općine, glavni imam... Posjeta šehidskom mezarju, Fatiha i cvijeće za poginule, a potom posjeta spomeniku pripadnicima HVO brigade u gradu.

Nakon osvježenja koje nam je priredio načelnik Odžaka, svi pješaci odlaze na večeru kod našeg Bajre, a ja vozilom nazad za Srebrenicu. Moram hitno da pripremim još neke dokumente potrebne za četvrtak, kada prelazimo granicu Hrvatske. Pješaci su raspoređeni po privatnim kućama u Odžaku. Umoran jesam, ali i zadovoljan.

Srijeda, 15. novembar:  Poziv načelnika Vinkovaca 

Danas je dan odmora. Vraćam se kasno iz Srebrenice, zakasnio sam na ručak kod načelnika Odžaka. Opraštamo se s našim ekipama Civilne zaštite, Crvenog križa itd. i pripremamo za sutrašnji prelazak granice. Tokom dana zove me načelnik Vinkovaca, želi da nas primi u vrijeme prolaska kroz njegovu općinu. Također, načelnik Vukovara izrazio je želju da u petak, kad stignemo u Vukovar, primi našu delegaciju. Upravo nam u posjetu stižu Alija Tabaković, predsjednik SO Srebrenica, i Nermin Alivuković, zamjenik načelnika općine. Rano ćemo na spavanje, jer u naredna dva dana slijedi nam oko 100 kilometara pješačenja.

Četvrtak, 16. novembar : Emocije u Hrvatskoj, dočekuju nas načelnici...

Već u devet smo na graničnom prijelazu kod Bosanskog Šamca. Prolazimo administrativne procedure i krećemo prema Slavonskom Brodu, gdje smo odmorili nekih pola sata. Odmah po prijelazu granice našu pratnju preuzeli su pripadnici policije Republike Hrvatske, koji će nas pratiti do odredišta. Iz Odžaka su u našoj pratnji i kola Hitne pomoći, prate nas i druga vozila koja nam prevoze stvari. 

Od samog ulaska u Hrvatsku, tokom cijelog puta doživljavamo nevjerovatne izraze dobrodošlice. Vozila koja nas susreću zaustavljaju se, ljudi izlaze da se s nama pozdrave, mašu nam. U maloj općini Babina Greda dočekuje nas načelnik općine i priređuje kafu i doručak. Nosi nas neka posebna emocija.

Od Odžaka nas je 24 u grupi. Kako se približavamo općini Cerna, tako nas sve više ljudi zaustavlja da se s nama pozdravi. Očekivao sam dobrodošlicu, ali ne ovoliko emocija ljudi u mjestima kroz koja prolazimo. I ovdje nas dočekuje načelnik općine, osigurava nam večeru, smještaj. Umorni jesmo, ali to je ništa spram nijeta s kojim smo krenuli.

Petak, 17. novembar : Žrtve to zaslužuju 

Već u 7.30 krećemo prema Vinkovcima. U Hrvatskoj je sve u znaku obilježavanja godišnjice zločina u Vukovaru. Na usluzi su nam kako predstavnici zvanične vlasti općina kroz koje prolazimo tako i predstavnici boračkih udruga. Gdje god da se pojavimo, ljudi nam prilaze, zahvaljuju na našem trudu. Prolazimo općinu Andrijaševci i tu nas dočekuju načelnik i njegov zamjenik. Prijem i izrazi dobrodošlice kod načelnika Vinkovaca. U svim mjestima kroz koja prolazimo posjećujemo spomenike poginulim u odbrambeno-oslobodilačkom ratu u Hrvatskoj.

Kasno poslije podne približavamo se Vukovaru. Među učesnicima vlada neka čudna emocija slična onoj kad na srebreničkom „Maršu mira“ silazimo u Potočare. Načelnik Vukovara, njegovi saradnici, predstavnici boračkih udruga čine sve da se osjećamo kao dragi prijatelji. Prenoćit ćemo u Nuštru i u subotu oko devet pridružit ćemo se koloni sjećanja. Hvala svima koji su pomogli da naš put prođe mirno i dostojanstveno, što nevino stradale žrtve i zaslužuju. Iza nas je oko 340 kilometara pješačenja.

NA VRH